Jagode u punom jeku; jagodari samo mole što više sunca, a "Štand kod Ani" u Stablini čeka sljedeću veću berbu.

Od prošle berbe i onog slatkog "Štanda kod Ani", na našem polju imali smo ukupno dvije berbe, a koje su jagode putovale našim ljudima Dalmacije. Rijeka i Zagreb s nestrpljenjem čekaju, a taj dalek put čeka i nešto veću berbu koja bi trebala biti upravo sljedeća, kroz ovaj tjedan.

Sad nam kiša uvjetuje sve i tom se prilagođavamo. Jagodu čuvamo, a i o drugim nasadima brine se svakodnevno. Nema glavom kroz zid, naučili smo. Dan za dan.

Nego, puno je upita kad će Ani na svoj štand. Drago nam je sto vam se svidjela ideja, a Ani presretna.

Brzo, čim se vratimo s puta iz Rijeke, za vikend bit će aktivno, veselo i slatko u Stablinskoj ulici i tom prilikom za sve one koji su dosad pitali imat će prednost, ostavit će Ani za sve vas. Nikoga nismo zaboravili, samo teško je sve uskladiti. Lakše je onima što na štand donesu uvoznu, a mi ovisimo o svemu o čemu ovisi jedan proizvođač, poljoprivrednik. Sreća, mi imamo najslađu "kumicu" na svitu, koja s nama obere pa onda na Štand iznese.

Zasada, naš nasad jagoda je hvala Bogu zdrav i borimo se da na što zdraviji način uzgojimo ovo izrazito osjetljivo, ali predivno voće.  

Ako mene pitate, na OPG- u Lozo uživa vrgoračka ljepotica u zelenilu. I super je to vidjeti, ali 🥵🤕

Dadi nije lako jer takav način uzgoja jako je težak i zahtijeva gotovo svakodnevno košenje. Ali,znate nas... ili tako, ili nikako.

U međuvremenu, eto ovaj dvojac Mihaljević s polja drito dostavlja svoje jagode; 

rado se odazovemo u pokojem slobodnom trenutku i pozivima kako medija, tako i organizacija, a na temu poljoprivrede. Rado podijelimo svoju priču, način uzgoja. Drago mi je da nekog potaknemo na vraćanje na polja.

Nema mi veće sreće nego kad i kolege poljoprivrednici prihvate neke od ideja, načina za razvoj biljaka, a na prirodniji način; u čemu je Davor zaista radom i idejama, i u suradnji s OPG Pezelj Trilj i njihovim bio proizvodima došao do niza spoznaja, sve to budno prateći što i kako našim kulturama odgovara i paše. Ponosna sam, iako on tvrdi da je on na OPG- u "samo Nepalac" 🤭😆

Lipi vam pozdrav. O štandu za vikend, obavijestimo 🥰⛱️🍓🍹🧃

Ne podijeliti s vama erupciju emocija koju je donio današnji dan bilo bi kao prepoloviti tu sreću. E, pa to nećemo, zato ukratko...

Krenulo se jutros rano u prvu berbu. Ani spremna, ovu sezonu - radit će... I brati i ići na dostave kao dosad, ali ima ideju da ispred naše kuće ponudi svoju jagodu na svom štandu. Svaki put kad bude berba. "Dat ćete mi nekoliko gajbi i svima OK", viče. 🤣

Priča ona to tako kroz branje jutros. Mi se smijemo, ali ona sve ozbiljnija i ozbiljnija. Imamo li suncobran? 🤔😅 priprema ona u glavi svoj mali šand 

Bole leđa, smočila noge, ali ne odustaje. Dok bere, i jede, pa broji puževe, priča, ali od ideje štanda ne odustaje.

Napokon ubrali i krenuli doma. Jedino logično za tu manju količinu jest dat je na taj dugo sanjani štand. 

Sve što se od tog trenutka događalo iskrena je sreća.

Ona večeras kaže: podržali su me ljudi majko. 🤣🤣🤣 (ko da u izbore ide 🤣)

I oni što su prolazili, svi su stajali i kupovali jagode. Sretna sam.

"Ovo su vam moje jagode. Moj tata ne koristi one otrove, znate", ispričala se ona s ljudima. (Ako je koga natjerala da uzmu dvije bukice a htjeli jednu, sorry 🤣)

U jednom trenu počela je i kiša - ne, nema odustajanja, samo se preselila ispred kućnih vrata.

Hvala vam svima što ste kod ove male kumice danas njene jagode kupili i tako je "podržali". Od naše obitelji, prijatelja do svih onih koji su evo ovako prvi put došli direktno u sjedište OPG-a Lozo 🤗

Ekipa, ovo su bile prve, lijepe su i krupnije, no puno bitnije je da su plod zdravije proizvodnje. Sunca nam sad treba da lijepo zore i budu i još slađe, pa da se opet popune police ovog malog, a za nju velikog projekta koji je dokaz da se poduzetništvo može razvijati od malih nogu. Sukladno tome, zaradu je raspodijelila, izmedu ostalog i na troškove za uzgoj, ali dnevnica je njena i ide za jednu njenu želju. Skromnu, ali željenu baš 🥹

Na kraju dana Ani jagodica već spava, štand je razmontiran i čeka novu berbu sredinom tjedna, a vjerujem i oni koji su joj danas došli, isto. Oglasit ćemo berbu,bit će.

Laka vam noć svima, bio vam ovaj tjedan pred nama sretan i uspješan 

Virujte, isplati se sanjati, ulagati trud i biti strpljiv.

Stvarno se isplati 🙏💪💗 ustrajte u onom što volite raditi i vjerujte u sebe

VRGORAČKA 🍓 POZDRAVILA MINUSE 🥶, AJMO DALJE 🌞JER NAJBOLJE JE TEK ISPRED NAS

Puno vam hvala na svim porukama podrške. Hvala vam što je pratite kao da je vaša. 🍓

Nije se mirno spavalo, istina.

Ali, dobro je. Srećom,nije se ostvarila ona apokaliptična najava polarnog leda. Nešto minusa je bilo, no ne da bi joj nanijelo štetu veliku.

🍓🍓Njeno vrime tek dolazi. Danas ide i svečano otvaranje onog pokrivača koji je ovaj tjedan show po polju sa svojim letanjem napravio. Još i danas ga skupljamo po tuđim nasadima 🤦‍♀️

Nešto više o našem načinu uzgoja jagode u sljedećim objavama, no vjerujem da znate kojim smo putem u tom, mi odabrali ići.

Zasad samo jedan mah 👋 s polja  OPG LOZO - Dusina i nas dvoje sanjara, sretnih što gledamo plodove svoga rada i uz ovoliku vašu potporu preskačemo prepreke koje poljoprivreda nosi.

Fala van ljudi...dani nas dijele do dolaska k vama s našom vrgoračkom kraljicom 🍓 (mene ludu trnci prolaze dok ovo pišem)

Namučila nas je od lani otkad je posađena, što ona,što naš izbor prirodnog uzgoja. 

Kosilica se gasila nije, a čupkanje trave klečeći na koljenima sanjam više 😵‍💫😵

Ali...vridilo je...lipa naša 🍓 zdrava mala slatkica 🫠🤭

Jel joj ja ovo tepam?! Ma ne zamirite, izludilo bi i najpametnijeg ovo minjanje vremena i briga.

A i...volim ove naše male a posebne nasade. 

Naš mali projekt. Spas od lude svakodnevice.

Naši mali uspjesi i ponosi.

Ugodan vam dan di god bili i u kojem god projektu bili, makar to bio i ručak... Nek vam bude lipo i budite mi nasmijani i sretni!

U moru negativnih vijesti, panike i opće histerije.... ajmo nešto lipo i što ne opterećuje

A ima li lipše i čistije radosti, od one koju djeca prenesu... 

OPG LOZO - Dusina je bio u "radnom posjetu" podružnom dječjem vrtiću Staševica. Taj posjet pamtit ćemo dugo I ispade ta suradnja toga jutra, sama radost i pune baterije ❤️

Na poziv tete Danijele da im u sklopu njihovog EU projekta prezentiramo naš uzgoj, načine na koje radimo i proizvodimo, u svrhu promicanja zdravih navika jela kod djece, uputili smo se u Staševicu.

Predivan ambijent. Ljudi, toliko topla atmosfera. Ani kaze: mama,ja bi opet u vrtić, a iskreno isto sam pomislila i ja.

Sretna uopće što još uvijek ima interesa da se maloj djeci već od malih nogu prenose neke spoznaje o poljoprivredi, u ovom vrtiću otkrivam da se ovoj dječici itekako o prošlim vremenima, onome što su i kako radili naši stari, priča i usađuje prave, možda malo i zaboravljene vrijednosti.

Ja sam Ani. Ovo je naš OPG Lozo. Mi zdravo uzgajamo naše voće i povrće u Dusini, kraj Vrgorca. Donijeli smo vam i naše proizvode,zajedno ćemo raditi neke zdrave slastice... a sad vas prepuštam mojoj mami, započela je druženje Ani, a sve što smo pričali nadalje, kažem vam, otkriće mi je. 

Dobro je, ima još nade, rekla sam u sebi razmišljajući o tim malenim glavicama koje tako brzo misle, povezuju i žele dobro već sad u tim malim godinama, žele dobro prirodi. Žele ju sačuvati.

Mazala se naša Jagodela (voćna Nutella kako su je nazvali), a malene ručice spretno su u tamnu čokoladu spremale i Lorine praline.

Ma, kažem vam... sreća sama. 

"Moj ćaća radi jagode, mene did vozi na traktoru, moja mama radi luk, ja imam smokve", s ponosom su mi vikali.

Staševica, za vas dragi ljudi izdaleka, inače kraj i mjestašce vrijednih ljudi, a s kojom Dusinu spaja rijeka Matica. Iako nepopularna vremena za poljoprivredu, vraćaju se ljudi zemlji i uzgoju.

Imamo prijatelje poljoprivrednike s tog područja i često razmijenimo iskustva, boljke i probleme, a i pomognemo jedni drugima. 

Ani je bila glavna zvijezda u prenošenju kako mi to radimo na zemlji, a ja sam ih više ovako poticala da se uključe u rad sa svojima doma, rekla bi Ani: donesu čašu vode radnicima, pomognu u berbi, pokrivanju i čišćenju jagoda. 

Približili smo im malo našu želju da uzgoj bude što zdraviji. Znaju da tate i dide koji puno kose travu više čuvaju prirodu 😉

Slažu se s nama i da bijeli šećer i nije najzdraviji i da ga barem malo treba smanjiti, a da se zrak u polju ne može mjeriti s onim uz cestu i u gradu.

Sve smo mi to lijepo zaključili, a na kraju druženja koje je proletilo doslovno, šok... tako pozitivno iznenađenje i nagrada meni osobno za sve oko čega se trudim i za što se zalažem..

Maleni Luka povukao me za rukav i rekao: 

Teta Lora, ja čim dođem doma, reci ću majki i ćaći da ću radit zemlju.

Narode, srce mi je bilo kao kuća. Tako iskreno, neprisiljeno... s toliko želje i ljubavi ponosno izgovori rečenicu koja, još to ni sam ne zna, toliko snage i znakovitosti nosi...

Ima nade da će se ledine obnavljati i ljudi na njih vraćati. Dok je Luke, Roka, Marka, Manuela, Mihaele, Josipe, Rite, Maše, Maris, Šime, Petre...

Hvala vam na ovom danu i iskustvu, a hvala I divnim tetama Danijeli, Mii i Tei ❤️

P.S. Dobile smo poklone,koje čuvamo kao najljepše uspomene. Super ste me nacrtali, a Ani u školu torbicu vašu nosi